Bosanski vojnik

Kulin ban

Država koja se brani mirom

od
0 .
do
0 .

Doba Kulina bana predstavlja jednu od rijetkih historijskih tačaka u kojima Bosna opstaje zahvaljujući jasnoći vlastite politike. U vrijeme Kulina bana nije bilo velikih osvajanja. Stvarali su se temelji države koja zna gdje su joj granice i kako ih čuvati, prvenstveno mudrom diplomatijom.

Bosna krajem 12. vijeka nalazi se između velikih sila: Ugarske, Bizantije i rastuće moći Pape u regionalnim pitanjima. Kulin ban razumije ono što će se kroz historiju mnogo puta potvrditi: suverenitet se čuva spremnošću. Njegova politika mira bila je moguća samo zato što je Bosna imala snagu da taj mir odbrani.

Iako u historiografiji najčešće vezan za Povelju iz 1189. godine, prvi sačuvani državni dokument na narodnom jeziku, Kulin ban nije bio samo zakonodavac i diplomata. Iza tog dokumenta stajala je organizovana, iako nenametljiva, vojna struktura, prilagođena planinskom prostoru i defanzivnoj strategiji. Bosanska oružana sila tog doba bila je, u suštini, mreža lokalnih ratnika, vlastelinskih četa i slobodnih ljudi pozvanih da brane zemlju u slučaju prijetnje.

Nisu imali uniforme, u slučaju prijetnje branili su vlastite kuće upravo kao Armija Republike Bosne i Hercegovine 1992. godine.

Naoružanje je bilo skromno, ali funkcionalno, kao kod Armije RBiH.

U doba Kulina bana koncept je bila odbrana teritorije. To je prijelomni trenutak u kojem Bosna prelazi iz plemenske strukture u ranu državnost.

Kulinov mir nije bio pasivan. On je bio rezultat ravnoteže: diplomatije prema vani i spremnosti iznutra. Ta filozofija duboko je upisana u bosanski historijski kod. Zato je linija od Kulina bana do Armije Republike Bosne i Hercegovine stvarna.

Godine 1992. Bosna nije tražila rat, ali je morala organizovati odbranu. Kao i u Kulinovo doba, vojska je nastala iz potrebe da se sačuva dom. Bez uniformi u početku, bez dovoljno oružja, ali s jasnom sviješću zašto se stoji na liniji.

Kulin ban je pokazao da država opstaje onda kada zna reći „trgujemo sa svima, ali zemlju ne dajemo nikome“. Armija RBiH je osam vijekova kasnije tu rečenicu izgovorila na isti način. U tom kontinuitetu, od srednjovjekovne pješadije do savremenog branitelja, Bosna nije izuzetak u historiji. Ona je dokaz da male zemlje ne opstaju isključivo snagom oružja. Ključan je razlog zbog koje oružje uzimaju u ruke.

Bosanski vojnik

Od Batona do rendžera

Od ilirskog ustanka do savremenih Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

od
0 .
g.n.e.
do
0 .
6–9. g.n.e.
Baton Dezitijatski

Ustanak koji je uzdrmao Rimsko Carstvo
Čitaj više

1180–1204.
Kulin ban

Država koja se brani mirom
Čitaj više

1232–1250.
Matej Ninoslav

Križarski pohod na Bosnu
Čitaj više

1377–1391.
Kralj Tvrtko I Kotromanić

Bosna je znala koliko vrijedi
Čitaj više

1831–1832.
Husein-kapetan Gradaščević

Borba za autonomiju
Čitaj više

1878.
Otpor Austro-Ugarskoj

Austro-Ugarska morala angažovati 300.000 vojnika
Čitaj više

1914–1918.
Prvi svjetski rat

Bošnjačke regimente dobile najviše odlikovanja
Čitaj više

1941–1945.
Drugi svjetski rat

Borba protiv fašizma
Čitaj više

1992–1995.
Odbrana Bosne i Hercegovine

Armija koja je sačuvala državu
Čitaj više

2006–danas
Oružane snage Bosne i Hercegovine

Drugi pješadijski (rendžerski) puk
Čitaj više