Bosanski vojnik

Kralj Tvrtko I Kotromanić

Bosna je znala koliko vrijedi

0 .

Bosanski vladari su, bez obzira na to jesu li bili sljedbenici Crkve bosanske ili katolici, uglavnom blagonaklono gledali prema učenjima koja su se izvan zemlje smatrala herezom. Važnost loze Kotromanića u Evropi značajno raste nakon 1353. godine, kada se Elizabeta, kćerka bana Stjepana II, udala za ugarskog kralja Ludovika I, jednog od najutjecajnijih evropskih vladara tog doba.

Krunisanjem Tvrtka I Kotromanića 26. oktobra 1377. godine, Bosna prvi put u svojoj historiji ulazi u prostor kraljevstva kao politička i vojna činjenica. Tvrtko postaje kralj i nosi krunu iza koje je stajala država sposobna da se brani, širi i nameće ravnotežu moći u regiji. Njegova vladavina označava vrhunac srednjovjekovne bosanske teritorijalne ekspanzije: od Save do Jadrana. Taj prostor je osvojen snažnom vojskom.

Pod vladavinom Tvrtka I Kotromanića, Bosna širi svoje granice pripajajući susjedne teritorije, čime postaje najmoćnija država zapadnog Balkana. Bio je to period velikog napretka, čija je jedna od manifestacija bila i osnivanje vlastite trgovačke luke grada Sveti Stjepan (današnji Herceg Novi) u Boki Kotorskoj.

Ovaj svijetli period bosanske historije karakterizirala je kraljeva progresivnost i sklonost ka prihvaćanju novih vojnih tehnologija. Prilikom odbrane Kotora 1378. godine od napada venecijanske flote, bosanska vojska upotrijebila je tri bombarde (rani tip topa), što se smatra prvom zabilježenom upotrebom vatrenog oružja na Balkanu. Njegova vojska je i tokom kasnijih opsada dalmatinskih gradova (1387–1390) važila za najmoderniju u regiji, koristeći topničke jedinice i tehnologiju koju je Tvrtko nabavljao prvenstveno preko veza s Venecijom i Dubrovnikom.

Vladavina kralja Tvrtka I Kotromanića predstavlja spoj vrhunske diplomatije i moderne vojne sile, gdje je mudrim političkim savezima pripremao teren, a tehničkom nadmoći svoje vojske osiguravao trajno širenje i stabilnost najmoćnije bosanske države.

Za razliku od defanzivnih modela ranijih banova, Tvrtkova Bosna raspolaže organizovanom, ofanzivno sposobnom vojnom silom, uporedivom sa savremenim evropskim kraljevstvima.

Arheološki nalazi mačeva svjedoče o ozbiljnoj vojnoj kulturi, orijentisanoj na proboj, udar i odlučujuću bitku.

Tvrtkova vojska ratuje da definiše granice.

Zanimljivo je da vojska nije kopirala druga velika kraljevstva ili sile. I u doba kraljevstva, bosanska vojna logika ostaje vezana za teren, mobilnost i brzu koncentraciju snaga. Konjica nosi udar, ali iza nje stoji pješadija, lokalni ratnici i vlastelinske čete koje poznaju svaki prolaz, planinu i rijeku.

Veza između vojske kralja Tvrtka i Armije Republike Bosne i Hercegovine dublja je nego što se čini na prvi pogled. Godine 1992. Bosna je bila prisiljena dokazivati da postoji.

Kao i u Tvrtkovo vrijeme, branio se prostor zajedničkog života.

Tvrtko je branio i širio državu u vremenu kada je Bosna bila snažna. Armija RBiH branila ju je u vremenu kada je bila napadnuta sa svih strana. Razlika je u okolnostima.

U oba slučaja, bosanska vojska nastaje iz potrebe da se sačuva pravo na vlastitu zemlju.

Kako Tvrtkova vojska tako i Armija RBiH odbili su se pokoriti drugima.

Doba kralja Tvrtka I Kotromanića pokazuje da Bosna u svojoj historiji nije bila samo žrtva velikih sila. Bila je akter koji je znao stati uspravno. Armija Republike Bosne i Hercegovine je osam vijekova kasnije dokazala da taj refleks nije nestao. Činjenica je da je Armija Republike Bosne i Hercegovine jedina iz naše zemlje pozvana na vojnu paradu u Pariz, 9. maja 1995. godine, na Dan pobjede nad fašizmom.

Poruka je bila i ostala jasna.