Bosanski vojnik vijekovima je bio branilac prava na različitost i samostalnost. Još od vremena Kulina bana, kada je 1203. godine pod pritiskom Rima formalno obećano prihvatanje katoličkih obreda, u Bosni je postojala posebna vjerska i društvena stvarnost. Bila je to Crkva bosanska, sa svojim krstjanima. Njihovo učenje Rim je smatrao herezom. Umjesto da nestane, kako se očekivalo, to učenje se učvrstilo i postalo dio identiteta zemlje.

U 13. vijeku, za vrijeme vladavine Mateja Ninoslava, optužbe za herezu postaju političko oružje. Godine 1234. Papa Grgur IX poziva na križarski rat protiv Bosne. Formalno radi iskorjenjivanja krivovjerja, a suštinski radi učvršćivanja ugarske vrhovne vlasti nad banovinom. Križarsku vojsku predvodi ugarski princ Koloman, uz dominikance koji preuzimaju inkvizitorsku ulogu.

Bosanski križarski rat postaje sudar između univerzalne papinske vlasti i jedne male zemlje koja pokušava očuvati svoju posebnost. Dominikanci grade katedralu u Vrhbosni, pojedini „heretici“ bivaju osuđeni, ali središte Bosne ostaje izvan potpune kontrole. Ban Ninoslav, optuživan da je čas katolik, čas zaštitnik krstjana, zapravo vodi politiku opstanka, balansira između Rima, Ugarske i vlastitog plemstva.

Za bosanskog vojnika taj rat nije bio teološka rasprava o dogmi. Bio je to rat za pravo da Bosna sama odlučuje o svojoj unutrašnjoj vjeri i poretku. Planinski teren, otpor lokalne vlastele i upornost stanovništva spriječili su potpunu pokornost. Križarski pohod se raspao tek kada je Ugarsku pogodila mongolska invazija 1241. godine. Bosna je opstala kao samosvojna zemlja.

Iz tog iskustva rađa se dublji sloj bosanskog identiteta: nepovjerenje prema nametnutim „spasiteljima“ i spremnost na odbranu vlastitog puta. Ta linija traje kroz vijekove, preko uspona Kotromanića i krunisanja Tvrtka I Kotromanića, pa sve do modernog doba.

Kada je krajem 20. vijeka Armija Republike Bosne i Hercegovine stala u odbranu međunarodno priznate države, ponovno se otvorilo isto temeljno pitanje: ima li Bosna pravo na opstanak u svojoj različitosti? Kao i u 13. vijeku, borba nije bila samo vojna, bila je borba za pravo na identitet, na vlastiti izbor i na život bez nametnutog gospodara.

Zato pojam Bosanski vojnik povezuje krstjane i bana Ninoslava, kralja Tvrtka i savremenog borca Armije RBiH. U različitim epohama, pod različitim zastavama, ali s istom suštinom: odbraniti pravo Bosne da bude svoja.