Bitka za Sarajevo

Nijedna bitka sama nije odbranila grad - sve zajedno jesu

Odbrana Sarajeva (1992–1995) nije bila jedna bitka, jedna linija, rov ili jedno ime. Bila je mreža otpora, rasuta, a potom dobro uvezana po brdima, ulicama, raskrsnicama i zgradama.

Odbrana Sarajeva (1992–1995) nije bila jedna bitka, jedna linija, rov ili jedno ime. Bila je mreža otpora, rasuta, a potom dobro uvezana po brdima, ulicama, raskrsnicama i zgradama.

Glavni grad Bosne i Hercegovine se branio na hiljadama tačaka, potpuno različitih pa se može kazati da su vođene ulične borbe, u potpuno urbanoj zoni na Dobrinji ili između Hrasnog i Grbavice te između privatnih kuća na padinskim dijelovima svuda oko grada, ali i na livadama i šumovitim dijelovim Igmana, Trebevića, Treskavice…

Pad Sarajeva, automatski bi značio pad države i njenu podjelu, a svima je jasno kakvu bi sudbinu doživjelo stanovništvo, o čemu zorno govore mjesta u koja su agresorske snage ušle od početka napada na BiH, pa sve do Srebrenice i genocida.

Zato je Bitka za Sarajevo jedinstvena, velika, epska i trijumfalna, jer su momci i djevojke, staro i mlado, svih nacija i ubjeđenja, baš kao i drugdje u BiH, izašli i stali pred četvrtu vojnu silu Evrope, zaustavili je i potukli na bezbroj mjesta, isprva lovačkim puškama, vodovodnim cijevima prepravljenim u bacače raketa i ponekim savremenijim pješadijskim oružjem.

Onog momenta kada se Armija RBiH naoružala i spremila za konačnu bitku i oslobađanje cijele BiH, kreiran je Dejtonski mirovni sporazum.

Mi pamtimo junake Armije i Policije RBiH, ljekare, vatrogasce, radnike, umjetnike, kao i sve civile koji su unutar obruča pokazali šta znači hrabrost, prkos i civilizacija.

Mapa Bitke za Sarajevo

Napomena: Mapa nema pretenziju niti mogućnost prikazati sve pojedinačne borbe, nego zajedničku liniju grada koji se odbranio i pobijedio.

Ona ne prikazuje sve borbe. To jednostavno nije moguće jer cijeli grad je bio ratište, linija fronta.

Borci znaju da su u rovu ponad grada znali biti sigurniji dok preko njih lete granate i trešte po gradu, ubijajući civile. 

Prikazane tačke nisu važnije od drugih, već orijentiri sjećanja, mjesta na kojima se može razumjeti kako je funkcionisala cjelina. 

Branioci i danas pamte kote koje su branili ili oslobađali, ali svi su bili sudionici jedne bitke, za Sarajevo.

Opsada Sarajeva nije imala klasični početak niti jasan kraj jedne vojne operacije. Počela je naglo, haotično, u aprilu 1992. godine, kada su se politička kriza i agresija pretvorile u otvoreni rat. 

Agresorski napad na Vracama, na Predsjedništvo RBiH, RTV Dom, Skenderiju, Vrbanja most, Elektroprivredu, Bristol, Trebević, Dobrinju, kao i druge ključne tačke je bio pokušaj vojnog ovladavanja prostorom. Istovremeno, to je bio pokušaj uništavanja ideje o državi Bosni i Hercegovini.

Zato je, recimo odbrana Predsjedništva RBiH 2. i 3. maja 1992. godine imala značenje koje je prevazilazilo vojni aspekt. Branila se institucija i odluka da Bosna i Hercegovina postoji. 

Patriote na svim rubovima grada, ali i izvan obruča, bile su prve jasne poruke da Sarajevo neće pasti. 

Iz sata u sat, dana u dan, mjeseca u mjeseca 1992. godine linije su se formirale, čuvale, a potom širila slobodna teritorija. Trg Heroja, Milinkladska ulica, zgrada Lorisa, Bristol, Grbavica, Vrbanja, Trebević, Špicasta stijena, Jezero, Hum, Pofalići, Žuč, Sokolje, Stup, Nedžarići, Dobrinja, Mojmilo, Hrasno brdo te Hrasnica, Butmir, Sokolovići, Trnovo, Bjelašnica, Igman, Treskavić, sve su to priče o ljudima koji su ustali upravo tu i brojnim drugim naseljima i kotama Sarajeva, da brane grad i zemlju. 

Bili su to dani ponosa, slave, viteštva i prijateljstva do smrti, koje ništa ne može prebrisati.

Kako je rat odmicao, Sarajevo je živjelo u paradoksu: grad koji nije bio deblokiran, ali nije bio ni slomljen. 

Mapa koju gledate ne nudi jednostavne odgovore. Ona ne tvrdi da je jedna tačka bila presudna, niti da je jedna jedinica nosila veći teret od druge. Ona govori da je svaki pedalj grada bio front, da je svaka linija bila važna, i da se Sarajevo nije odbranilo jednom operacijom, nego zajedništvom.

Zato ova mapa nije samo spisak pobjeda. Ona je karta izdržljivosti. Dokument o tome kako se grad branio na hiljadu mjesta, ali jednim srcem.

Datum Događaj
Borbena dejstva 1992.
01.03-02.03.Barikade SDS-a i blokada Sarajeva.
05.04.Odmetnuti srpski specijalci, uz pomoć JNA, napali su i zauzeli Školski centar MUP-a na Vracama, držeći sve učenike i nastavnike kao taoce. U višesatnoj borbi za MUP-ovu školu na Vracama na strani branilaca Sarajeva učestvovali su i pripadnici Patriotske lige s Hrasnog Brda i Pofalića.
05.04.Masa građana okupljenih ispred Skupštine je krenula preko Vrbanja mosta prema Vracama i na njih je otvorena vatra. Snajperisti ubili Suadu Dilberović i Olgu Sučić, prve žrtve opsade Sarajeva.
05.04.Nakon borbi s pripadnicima MUP-a RBiH, jedinice JNA su zauzele sarajevski aerodrom.
06.04.U jutarnjim satima uslijedili su i pješadijski napadi srpskih snaga prema Vasinom Hanu, Jarčedolima i Širokači.
06.04.Pucanje srpskih snajperista po masi okupljenoj ispred Skupštine.
08.04.Predsjedništvo SRBiH donijelo nekoliko historijskih odluka u formi uredbi sa zakonskom snagom. Proglašeno je stanje neposredne ratne opasnosti, a naziv Socijalistička republika Bosna i Hercegovina promijenjen je u Republika Bosna i Hercegovina. Ukinut je dotadašnji Republički štab Teritorijalne odbrane. Predsjedništvo je istovremeno donijelo odluku o obrazovanju Štaba Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine i za njegovog prvog komandanta imenovalo pukovnika Hasana Efendića, a za načelnika štaba pukovnika Stjepana Šibera.
09.04.Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine donijelo Odluku o objedinjavanju svih naoružanih sastava na teritoriji Republike.
12.04-13.04.JNA iz skladišta Faletići izvukla naoružanje i opremu TO s područja Sarajeva.
13.04.Od Gradskog i Okružnog Štaba TO Sarajevo formiran je Regionalni štab Teritorijalne odbrane Sarajevo, na čijem je čelu bio pukovnik Himzo Pečenković.
17.04.Na čelo RgŠTO Sarajevo postavljen je Mustafa Hajrulahović - Talijan.
18.04.Akcija u „Pretisu“.
21.04.Napad s Vraca. Srpske snage, pojačane odredom brojnosti oko 200 dobrovoljaca Srpske radikalne stranke iz Srbije, vojne formacije poznate i kao „šešeljevci“, s Vraca su izvele napad na području tri sarajevske općine – Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad i to od Vrbanja mosta do zgrade RTV Doma. Borci Staroga Grada i Centra u popodnevnim satima izvršili napad na agresorske položaje prema Vracama i Grbavici. Iako su u početku napredovali i oslobodili značajan prostor, uvečer su se vratili na polazne položaje.
22.04.Pokušaj deblokade grada i oslobađanja Ilidže.
27.04.Predsjedništvo RBiH donijelo odluku o povlačenju JNA s teritorije Bosne i Hercegovine.
02.05.Bitka za Predsjedništvo.
02.05.Srpski napad na selo Svrake.
03.05.Dobrovoljačka.
03.05.Pokušaj deblokade Sarajeva iz pravca Visokog preko Vogošće.
04.05.Snage TO na više mjesta probile liniju agresora i izvršile prodor prema Vracama i zauzeli srpske položaje na brdu Mojmilu. Srpske snage su ušle na Dobrinju-5.
16.05.Pofalićka bitka.
23.05.Smjena na čelu TO RBiH. Komandant ŠTORBiH Hasan Efendić je smijenjen, na dužnost načelnika Glavnog štaba OSRBiH, postavljen Sefer Halilović.
26.05.Napad na Kasarnu „Žunovnica“ u Hadžićima.
27.05.Dva minobacačka projektila od 82 mm ispaljena sa srpskih položaja eksplodirala su u Ulici Vase Miskina među civilima koji su stajali u redu za hljeb.
30.05.JNA napustila kasarnu u Pazariću i u ispravnom stanju ostavila svako oruđe i borbeni komplet, objekte, tenk, samohotku. Narednog dana formiran je igmanski MAD.
Operacija „LJETO-92“
06.06.Počela napadna dejstva u okviru operacije. Mali početni uspjesi iz pravca Visokog i Kiseljaka. Na hadžićkom pravcu bez pomaka.
08.06.Najuspješniji dan u operaciji „LJETO-92“. Jedinice RgŠTO Sarajevo i MUP-a unutar grada vodile borbe na svim pravcima i oslobodile značajne objekte na platou Žuči: Orlić, Krstac i Volujak. Uporedo s napadom na Žuč pripadnici TO i MUP-a s unutrašnje strane prstena opsade Sarajeva napali su srpske položaje na pravcima Sedrenik – Pašino brdo − Biosko, Podhrastovi − Grdonj − Mrkovići, Jevrejsko groblje − Vraca i Ivana Krndelja – Zagorska − Ozrenska (Hrasno Brdo). U sklopu napada na Hrasno Brdo i Vraca vođene su i borbe za oslobađanje Grbavice. Međutim, ni na jednom od ovih pravaca nije bilo značajnijih uspjeha.
12.06.Izvođeni napadi na pravcima Hrasno – Vraca i Jevrejsko groblje – Vraca.
13.06.Branioci Sarajeva su uspjeli s vodovoda Mojmilo napokon protjerati preostale srpske snage i tako spojiti liniju Dobrinja − Mojmilo − Antića brdo − Debelo brdo.
17.06.Srpske snage zauzele Aerodromsko naselje i Zlatište.
20.06.Srpske snage, nakon razornog granatiranja Sarajeva, izvele pješadijski napad na pravcu Zabrđe − Sokolje − Boljakov Potok, a zatim napali i Hotonj i Barice. Ovim borbama okončana je operacija „LJETO-92“.
20.06.Predsjedništvo RBiH proglasilo ratno stanje i izdalo naredbu za opću javnu mobilizaciju.
04.07.Donesena Odluka o organizaciji Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine, koja je značila prestanak postojanja Teritorijalne odbrane i formiranje Armije Republike Bosne i Hercegovine.
04.07.Srpske snage napale i zauzele Tihoviće.
06.07.Srpske snage zauzele Faletiće.
07.07.Na spoljnoj strani prstena opsade snage OpŠO Trnovo, Ilidža i Združenog odreda “Igman“ zauzele Straišta na Igmanu. Oslobođeno je oko 30 kvadratnih kilometara teritorije.
07.07.Srpske snage su pokušale pješadijski proboj u rejonu “Filmski studio” – Breka Potok, pri čemu su imali značajne gubitke.
09.07.Snažni srpski napadi na Aerodromsko naselje, Trg Pere Kosorića i Hrasno Brdo u Sarajevu te na Misoču u općini Ilijaš.
11.07.U naselju Dobrinja (staro Aerodromsko naselje) snage ARBiH su pješadijskim napadom pomakle liniju fronta naprijed.
16.07.Jedinice OpŠO Stari Grad zauzele objekat Bistrička kula.
22.07.Izvršen je pješadijski napad srpskih snaga u Nedžarićima i iz pravca Veljina prema Dobrinji.
31.07.Poljine.
31.07-01.08.Oslobođeni Rogoj i Trnovo.
04.08-11.08.Vođene su teške borbe na području Dobrinje, Aerodromskog naselja, Nedžarića i Stupa. Napredovanje snaga ARBiH nije ostvareno, a gubici su bili izraženi u desetinama boraca izbačenih iz stroja.
Operacija „JUG-92“
23.08.Početak operacije
17.09.Kraj operacije
01.09.Dan formiranja Prvog korpusa ARBiH.
14.09.Napad VRS-a na Aziće.
18.09.Početak napada VRS-a na brdo Orlić na Žuči. Živi štit.
25.09.U jutarnjim satima otpočela je artiljerijska priprema napada snaga SRK-a na pravcima Stupsko Brdo, Stup i Azići. Zatim je uslijedio napad tenkova podržan pješadijom na pravcu Stupsko Brdo – Stup. Napadi odbijeni.
06.10-07.10.Bitka za „11 plavih“. Srpske specijalne jedinice ušle su u objekat „11 plavih“. Opažena od strane branilaca, ova agresorska jedinica je najprije blokirana, a zatim uništena.
07.10.Borci OpŠO Vogošća na Orliću zarobili srpski tenk T-55.
08.10.Na pravcu Azića, kod Kožare, snage SRK-a potisnule snage 1. korpusa za 50 metara unazad. Napadi nastavljeni 10. i 11. oktobra.
12.10-13.10.Jedinice 1. korpusa kontranapadom izvedenim pravcima koji izvode prema naselju Bare, naselju Bačići i prema Azićima, liniju odbrane pomjerile na desnoj obali Miljacke, gdje je zauzeta peradarska i svinjogojska farma, zatim prema Kožari u Azićima za 100 metara i prema školi u Barama za 200 metara.
19.10.Napad VRS-a s područja Vogošće na položaje OpŠO Vogošća u Fočanskoj ulici.
26.10.VRS zauzela Misoču.
31.10.Napad srpskih snaga na Debelom brdu i Jevrejskom groblju. Ušli u prve kuće ali su u bliskoj borbi zaustavljeni i odbijeni. Odbijen njihov napad na Čolinu kapu. Uspjeli su napraviti pomake zauzevši Špicastu stijenu i Široku stijenu.
04.12.Srpske snage zauzele Otes.
05.12.Srpske snage produžile napade na pravcima Doglodi − Bare − Azići, Žuč, Rajlovac − Briješće, Zabrđe − Sokolje, Lukavica − Mojmilo, Ilidža − Stup I.
Operacija „KOVERTA“
05.12.Početak operacije „KOVERTA“.
05.12-09.12.Snage ARBiH na Žuči potisnule neprijatelja i ovladale linijom Lemezovo brdo − s. Smiljevići − Vis − s. Jezero − k. 850.
07.12.Snage 1. korpusa izvršile napad i dostigle liniju Osmice − Vidikovac, ali su s nje potisnute nazad na liniju Osmice − Čolina kapa. Na ovoj strani mali napredak ostvaren je prema Jevrejskom groblju i Mojmilu.
10.12-15.12.Jedinice ARBiH potpuno ovladale objektima Vis, Kota 830, selo Jezera, Golo brdo i 16. decembra dodatno napredovale iz pravca Visa i Golog brda prema selu Perivoje i Gracu, čime su u potpunosti zadominirale platoom Žuči.
18.12.Snage OG „Visoko“ izvršile napad pravcem Visoko − Bioča − Reljevo i pravcem Breza − Ilijaš − Semizovac. Snage OG „Igman“ izvršile su napad pravcem Aleja − Ilidža − Vrelo Bosne i iz više pravaca napale Hadžiće, a Jahorinsko-trebevićkim pravcem izbile na liniju Babine vode − Kijevska paljika − Prestrugane klade. Snage iz grada napale su s linija Nedžarići − Ilidža i Hrasno Brdo − Trebević.
19.12-21.12.Marš snaga ARBiH iz Trnova preko Jahorine na Trebević, s ciljem proboja linije opsade grada na pravcu Brus – Vidikovac.
23.12.Napad na Mujkića brdo.
25.12.Bezuspješan pokušaj proboja iz pravca Stupa prema Ilidži.
28.12.Napad 7. muslimanske brigade iz pravca Visokog prema Ilijašu. Zauzeli kotu Višegrad i ušli u selo Gornja Bioča, gdje je napad zaustavljen.
28.12.Napad OpŠO Vogošća na Mujkića brdo.
01.01.1993.Smanjen intenzitet borbenih dejstava u okviru „KOVERTE“, do kraja mjeseca operacija je obustavljena.
Datum Događaj
Borbena dejstva 1993.
28.01.Jak pješadijski napad, pojačan s dva tenka T-55 i jednim oklopnim transporterom, iz pravca Zabrđa i kasarne Rajlovac prema Lemezovom brdu. Pješadiju su činile jurišne grupe opremljene pancirima. Uspjeli su probiti liniju odbrane 2. mtbr na Lemezovom brdu i ubaciti se u desetak prvih kuća. U daljem toku borbenih dejstava snage 2. mtbr su uspjele do jutra povratiti sve izgubljene položaje.
29.01.Snage 7. i 12. bbr su zauzele objekat Sjenička kosa.
14.02.Snage VRS-a otpočele su pregrupisavanje i koncentraciju oklopnih i pješadijskih snaga iz više pravaca prema rejonu odbrane u Azićima.
15.02.U podne snage VRS-a zauzele su objekat Lipa i sela Čepiljače i Pomenoviće, koja su spalile.
18.02.Srpske snage su nakon artiljerijske pripreme ponovo napale u rejonu Čarapare u Azićima.
18.03.Odbrana Sokolja.
25.03-26.03.Snage 5. mtbr ojačane dijelovima jedinica „Delta“, „Laste“ i dijelovima MUP-a.
18.04.Napad na Košćan.
26.04.Srpske snage nakon dvomjesečne ofanzive zauzele Ravni Nabožić.
30.05.Napad na Trebević.
08.06.Donesena odluka o smjeni na čelu ARBiH.
Operacija „LUKAVAC-93.“
02.07.Napadom na Rogoj počele srpska ofanziva „LUKAVAC-93.“.
02.07-10.07.Borbe za odbranu Trnova. 10. jula pali Rogoj i Trnovo.
10.07-11.07.Povlačenje snaga 81. bbr s Grepka prema Bjelašnici.
15.07.Počela Bitka na Proskoku.
17.07.Srpske snage iz pravca Ilidže napale i zauzele Golo brdo na Igmanu.
18.07.VRS izašla na vrh Treskavice Đokin toranj.
22.07-23.07.VRS-ove snage u ranim jutarnjim satima napale su položaje 1. mtbr na Žuči.
27.07.Srpske snage u nastavku napada uništile tenk ARBiH na Žuči.
31.07.Srpske snage su zauzele Hojtu i Bijelu lijesku na Bjelašnici.
01.08.Oko 16 sati popodne srpske snage zauzele vrh Bjelašnice.
04.08-06.08.Zaustavljeni napadi srpskih jedinica prema Malom polju.
13.08.Potpisan sporazum o povlačenju VRS-a na Igmanu.
Ostalo 1993.
30.07.Probijen Tunel D-B.
Operacija „PANCIR-2“
21.12.Počela srpska ofanziva „PANCIR-2“ napadima na linije odbrane na platou Žuči i u Hotonju.
27.12.U okviru iste operacije „PANCIR-2“ pripadnici 72. specijalne brigade Vojske Jugoslavije izveli napad na Sjeničku kosu i Orahov brijeg.
Datum Događaj
Borbena dejstva 1994.
10.01.Obnovljeni srpski napadi s izraženim težištem na području Olova. Do 14. januara VRS je ovladala selom Donje Kruševo. Snage 1. korpusa na ovom području najprije su stabilizirale odbranu, a zatim su 17. januara preduzele protivnapad, u kojem su povratile dio izgubljene linije u Kruševu.
05.02.Masakr na Markalama. Nakon toga, uz ultimatum NATO saveza, postignut sporazum o primirju, povlačenju teške artiljerije i njenom stavljanju pod kontrolu UN-ovih snaga u krugu 20 kilometara od Marindvora. Sporazum je stupio na snagu 10. februara.
Operacija „DŽEP-94“
10.04.Snage 1. korpusa započele su borbena dejstva u okviru operacija „DŽEP-94“. Do 14. aprila liniju odbrane pomjerile su na frontu širine 10 kilometara i napravile prodor u dubinu neprijatelja za jedan do četiri kilometra. Dostigle su liniju: Moševačko brdo − s. Milovac, Poredak, Menđeraš, s. Karačići, s. Sršljenci, Duga brda, Bukva, tt 1134, Rokoč, s. Brda, s. Žižci − Šikuljski gaj. U potpunosti su oslobođena sela: Milovac, Stomorine, Poredak, Karačići, Sršljenci.
02.08.Uspješna ofanzivna dejstva u zoni odgovornosti OG-3 Vareš. Jedinice 1. korpusa ovladale su objektima Vojnički grob − Srednja planina − Grad, s. Karići, Kraguljac, Kunosići − Ćeće – Okruglica.
18.09.Snage 1. korpusa u sadejstvu sa specijalnom jedinicom MUP-a pokušale osloboditi Špicastu stijenu i Malu kulu. Iako je dio Špicaste stijene tokom dana bio zauzet, jedinice se nisu uspjele održati na dostignutim linijama i u ranim jutarnjim satima vratile su se na polazne položaje.
01.10.Počela ofanziva OG-1 1. korpusa. Snage OG-1 izašle na plato Treskavice i ovladale objektima: Poljice, Šljemena, Mlakva, Obješenjak, Ogorjeli kuk, Čardak, Oblik, Veliko jezero, Krajčića klanac, Nikoline stijene, Malo vratlo, Mali treskač, Đevigrad, Đokin toranj (najviši vrh Treskavice) i Volija jama.
06.10.Diverzantskom akcijom ARBiH u rejonu Čakle i Proskok na Bjelašnici, potpuno uništeno komandno mjesto 3. bataljona 2. sarajevske brigade. U toku ove diverzantske akcije likvidiran je 21 oficir i vojnik VRS-a.
29.10.Na treskavičko bjelašničkom bojištu snage OG-1, napadom s fronta i dejstvom snaga ubačenih u neprijateljsku pozadinu, postigle su najveću pobjedu 1. korpusa tokom rata. Oslobođeni su: Ljuljava stijena, Glavica, selo Rakitnica, Selimina glava, Lisičja glava, Kapić, Predavice, Borikovci, Musino brdo, Hojta, Zagon, Kamenito brdo, Pandurica, Crvena kosa, Šiljak, Kočarin, Glavice, jugozapadne padine Proskoka, Kuk, Osoj, Javor, Debelo brdo i Kukovi. Srpskim snagama naneseni su veliki gubici i osvojen bogat ratni plijen. Zarobljena su sredstva: 7 tenkova T-55, 1 samohotka 122 mm, 5 oklopnih transportera, 2 topa 76 mm B-1, 1 top 76 mm ZIS, 1 top BOFORS 40 mm, 2 PAT 20 mm, 1 MB 120 mm, 3 MB 82 mm, 6 MB 60 mm, 5 PAM 12,7 mm, 6 protivavionskih raketa S-2M, 7 kamiona, 1 cisterna, 1 autobus, veći broj manjih motornih vozila, pješadijskog naoružanja i municije.
03.11.Predsjednik Izetbegović posjetio jedinice na Bjelašnici i izvršio smotru 1. oklopnog bataljona formiranog i opremljenog sredstvima zarobljenim u prethodnim borbama.
05.11-06.11.Snage 1. korpusa u OG-3 Vareš oslobodile su 35 sela i zaselaka i veći broj zemljišnih objekata od taktičkog i operativnog značaja. Oslobođena je cijela Nišićka visoravan sa oko 60 kvadratnih kilometara teritorije.
13.12-14.12.Snage OG-1 oslobodile: Gojčinovu ravan, Klokočevicu, Brezovu glavu, Vis, Čakle, Darkovac, Jarčev kamen, Glavicu, Proskok, tt 1277, Prečko brdo, Cilj i sela: Dejčići, Šabanci, Močevići i Dubrave. VRS-ovim snagama naneseni su veliki gubici u živoj sili i MTS-u.
31.12.Potpisan je sporazum o prekidu neprijateljstava u Bosni i Hercegovini na četiri mjeseca, koji je podrazumijevao i otvaranje „plavih puteva“ prema Sarajevu, Srebrenici, Bihaću i Goraždu.
Datum Događaj
Borbena dejstva 1995.
15.04.Združene jedinice 1. korpusa iz sastava 14. divizije, u uslovima neprekidnih sniježnih padavina, ovladale objektima Đokin toranj, tt 1917, tt 1914 i najvećim dijelom Pašine planine. Početkom maja VRS kontranapadom vratio ove položaje.
25.05.Avioni NATO saveza borbeno djelovali po VRS-ovim položajima oko Sarajeva, zbog učestalog kršenja dogovora o prekidu vatre i zabrani upotrebe artiljerije u zoni 20 kilometara oko grada. VRS-ove snage nakon toga zarobile su više od 300 UN-ovih pripadnika i zadržale ih kao taoce.
30.05.U ranim jutarnjim satima snage 14. divizije otpočele napadna borbena dejstva na Treskavici. Tokom cjelodnevnih borbi oslobođeni su objekti Pešter, Kožljen (tt 1437) i Palež.
03.06.Jedinice 1. korpusa u zoni 14. divizije oslobodile su objekte Kozija luka, Dikonjina greda, Suha lastva, Klekova glavica, Krajčića klanac, Surdupi, Preslo (tt 1970) i Malo vratlo (tt 1950).
04.06.Nastavak napada 14. divizije ubacivanjem snaga u neprijateljsku dubinu prema Velikom jezeru i Nikolinim stijenama. Oslobođeni su objekti: Đokin toranj (tt 2086), Pašina planina (tt 2070), tt 1917, tt 1944, Male stijene (tt 1655), Debelo brdo, Mokrodoli i tt 1845, a do kraja dana i kota 1907 kod Bosanskog vratla.
06.06.U nastavku napada 14. divizije oslobođeni su: Lupoč ( tt 1776), Šljivice, Nikoline doline, Spasovača, tt 1492, tt 1587 i tt 1636. Nakon VRS-ovog kontranapada 9. juna, uslijedilo je povlačenje s objekta Lupoč.
Operacija „T“
29.05.Potpisana Zapovijest komandanta GŠARBiH za izvođenje Operacije „T“ s ciljem deblokade grada Sarajeva. Prema zapovijesti, glavne snage u operaciji “T“ činile su jedinice 3, 4. i 7. korpusa, s dijelom jedinica 1. korpusa, 1072 Gardijskom brigadom i lakom brigadom „Crni labudovi“, koje su pridodate snagama ovih korpusa.
15.06.Počela operacija „T“. Na glavnom pravcu napada najviše uspjeha imale su jedinice 3. korpusa. Na Ravnom Nabožiću 7. muslimanska oslobodila je Gudenovaču, Klaništa i Bijele vode, a IDb 3. korpusa s „Crnim labudovima“ objekat Lipa.
16.06.Drugog dana operacije, nastavljene su borbe na svim pravcima. Na glavnom pravcu napada, u rejonu Ravnog Nabožića, jedinice 3. korpusa oslobodile su Taračin Do i tt 701. Napredovale su i jedinice 7. korpusa prema s. Kopači i Kuti.
16.06.Jedinice 14. divizije probile su neprijateljske linije na Prečkom brdu i oslobodile značajne prostore prema Bogatiću i Krupcu: selo Presjenicu, Vidovac, Straišta, Gradinu, Gradac, Jasikovac i Pović te zaplijenile jednu haubicu 122 mm, dva PAT-a, više minobacača i pješadijskog naoružanja. Borci 16. divizije su na crnoriječkom bojištu oslobodili objekte Jasen, Kozlovac i Ačkerov grob. U gradu su jedinice 12. divizije i MUP-a također uspjele probiti agresorske linije na Žuči, Zlatištu, Faletićima i Vracama, ali su se, zbog jake artiljerijske vatre i agresorskih kontranapada, morale vratiti na polazne položaje.
17.06-18.06.Jedinice 14. divizije oslobodile objekte Gušće, Kukovi, Brda, Strugojnice, Javor, Stojvice, Orline, Strug, Gradac, Zagražđe, Ometala, Pešter, Jagodnjak, Garež, Smrekovo brdo, Kamenitu glavu, Gornju i Donju Presjenicu, Lubenicu, Goli rat, Brijeg, Ovčarevac te sela Gaj, Šerifići, Vjerča, Mijanovići i Umčani. Neprijateljske snage bile su potpuno razbijene od Huma do Krupca i u njihovim redovima zavladala je panika, pa su stvoreni realni uslovi za oslobađanje Trnova. U toku borbi na širem platou Umčana 18. juna jedinice 14. divizije razbile su VRS-ove elitne jedinice, 65. zmtp i „Vukove sa Drine“ koji su se povukli u rejon Kijeva.
21.06.Ponovo su samo jedinice 1. korpusa na trnovskom bojištu ostvarile pomake. Oslobodile su Obornicu, Gradinu (tt 939), Jaića kamen, Lisičiju glavu, Hrastovac, Palac i Bređak te izašle na putnu komunikaciju Kijevo − Trnovo, što je bio vrhunac uspjeha jedinica 1. korpusa u operaciji deblokade Sarajeva.
28.06.Srpske snage odgovorile na operaciju „T“ pokretanjem kontraofanzive na položaje jedinica 12. i 14. divizije 1. korpusa. Napale su, između ostalog, i sarajevsko naselje Stup i zauzele objekte Gušića halu i Hemijsku čistionu, čime je ugrožena odbrana Stupa. Također su napale položaje 1. korpusa na trnovskom bojištu i to na pravcima s. Ilovice − Lučevik i Kula – Ljeljen.
02.07.VRS-ove snage izvršile žestoke napade na položaje 1. korpusa ARBiH na trnovskom i treskavičkom pravcu. Na Treskavicu su, na pravcu Kula − Ljeljen uspjele probiti linije odbrane na spoju 1. i 4. korpusa, zaposjele Ljeljen i opkolile 55 boraca 152. bbr 1. korpusa, od kojih su 11 ubili, 25 zarobili, a 19 ih se spasilo. Borci 1. korpusa su na tom pravcu formirali novu liniju odbrane od Snježnice do Malog vratla.
31.07.Borci 12. divizije oslobodili su Gušića halu, oko koje su vođene borbe više od mjesec dana. To je bio i posljednji oslobođeni objekat u operaciji “T“, jer je komandant GŠ-a ARBiH 31. jula 1995. godine, uz odobrenje predsjednika Izetbegovića, prekinuo operaciju, a jedinice su vraćene u osnovne zone odgovornosti.
Ostalo 1995.
28.08.Sa 8 mina iz minobacača 120 milimetara VRS gađala centar grada, područje mosta Drvenija, Narodno pozorište i pijacu Markale. Granata koja je pogodila Markale načinila je novi masakr civila, ubila 43 i ranila 89 građana Sarajeva.
30.08.NATO je pokrenuo operaciju pod nazivom “Deliberate Force“. Operacija NATO-a i RRF-a trajala je do polovine septembra 1995. godine. U tom periodu, jedinice 1. korpusa dosljedno su se pridržavale naređenja da ne izvode borbena dejstva.
02.10.1. korpus pokrenuo posljednju ofanzivu u toku rata. Napad je izveden u zoni 14. divizije. U dvije faze napada, od 2. do 9. oktobra, oslobođen je niz važnih i dobro branjenih objekata i široko otvorena vrata za oslobađanje Trnova. Snage 1. korpusa izbile su na rogojsku gredu. Tu je, u toku napada na objekat Hum, poginuo komandant 14. divizije Zaim Imamović, što je označilo faktički kraj napada i krajnji domet u oslobađanju teritorije na ovom pravcu.